|
|
|
 |
CHAT
ROOM
učite kroz zabavu, zabavite se učeći
|
|
Da su sva deca podjednako uspešna u učenju maternjeg
jezika, to znamo.
Da smo različito uspešni u učenju stranog jezika, i to znamo. Pitanje
je zašto?
Krenućemo od pretpostavke da odrasli ne uče jezik na isti način kao
deca. Zapravo, deca jezik i ne uče već ’upijaju’, bez obzira koliko
složene bile gramatičke konstrukcije ili jezički pojmovi. Deca čuju,
oponašaju i usvajaju jezik bez suvišnih zašto i kako, bez straha od
greške ili loše ocene i bez potrebe za pohvalom. Pravo učenje počinje
upravo onda kada spontano ’upijanje’ prestaje a počinju pitanja i nedoumice.
Čim otpočne proces učenja naš um mora da prepozna, razume i racionalizuje
novu informaciju pre nego što je prihvati. Pravljenje grešaka i ispravljanje
sastavni su deo tog procesa. Dakle, ne možemo da se pretvaramo da smo
deca kako bi nadmudrili proces učenja.
To svakako ne znači da odrasli ne mogu olakšati sebi učenje stranog
jezika. Treba znati da se za uspeh u učenju vezuje nekoliko važnih
stvari:
Aktivno učenje obuhvata sve oblike aktivnosti koje činimo svesno
i namerno
-
na časovima, samostalno,
radeći domaće zadatke, gledajući filmove ili slušajući muziku;
-
obraćanje pažnje na svaku novu
reč, nepoznati oblik, neobično značenje, drugačiji izgovor;
-
proveravanje reči u rečniku, konsultovanje
sa prijateljima, profesorom, drugim polaznicima;
Pasivno učenje, koje je slično dečijem
spontanom ’upijanju’, obuhvata sve aktivnosti koje činimo
nesvesno i zahteva našu izloženost uticaju
stranog jezika. Baš kao što dobijamo sve tamniju boju
kako duže boravimo na suncu, tako i veća izloženost jeziku
donosi
bolje rezultate. Jasno
je da opšta prisutnost engleskog jezika umnogome doprinosi
njegovom lakšem savladavanju u odnosu na, primera radi,
švedski jezik kome
skoro uopšte nismo izloženi.
Jezička interakcija, odnosno aktivno korišćenje
jezika, u usmenoj i pisanoj formi u svakoj mogućoj prilici
– u učionici, izvan učionice,
sa profesorom, drugim polaznicima, prijateljima;
-
na putovanju, u svom gradu kroz razgovor sa stranim
posetiocima, u jezičkim pričaonicama, Internet
pričaonicama;
-
razmenom mejlova, čitanjem štampe,
knjiga, časopisa na stranom jeziku.
Opšte je poznato da bez sadejstva
sva tri načina ne može biti istinskog napretka.
U mnogima od ovih stvari možete mnogo pomoći sami sebi, a tamo gde ne
možete pomoćiće Vam specijalizovane škole jezika. Kod aktivnog učenja
najvažniji faktor ste Vi sami, dok je za jezičku interakciju potrebno
najmanje dvoje učesnika.
Jezičke pričaonice postoje upravo zato da stvore okruženje za aktivnu
jezičku interakciju. U njoj su svi zajedno: profesori, početnici, napredni
... baš kao kad odete na letovanje u Grčku, gde treba da se sporazumete
sa svima – od Grka meštana (metodom mahanja rukama i nogama) pa do britanskih
turista iz rudarskog Šefilda! Jedino što im je zajedničko je to što ne
govore srpski.
Pričaonica je mesto koje treba da Vam pruži priliku da primenite i proverite
sva ona znanja za koja na redovnim časovima nema dovoljno vremena. Za
njih se ne sprema, jer se u njima ne rade lekcije. U njima svako daje
svoju reč, dovoljno je samo da načne zanimljivu ili intrigantnu temu.
Njihova glavna draž je zabava, opuštena atmosfera u kojoj ste ponovo
kao dete koje nije ni svesno da sve vreme uči.
Pričaonica nema zadatu formu – ona je onakva kakvom je učinite. Što više
Vaših ideja, to manje ustaljenih konvencija. Ona je pravo mesto za primenu
principa demokratije – glasajte i dogovarajte se oko teme o kojoj ćete
debatovati, jezičkog kviza ili igre koju ćete igrati.
Deviza je: učite kroz zabavu, zabavite se učeći. Dokažite svima da učenje
stranog jezika nije strašno kao ’drekavac iz tunela’!
|